Wilsonova bolest (hepatikolentikularna degeneracija)

Wilsonova bolest je nasljedni poremećaj (autosomno recesivni, s mutacijom gena ATP7B na kromosomu 13) koji uzrokuje nakupljanje bakra u organima, najviše u jetri, mozgu i rožnici oka. Tijekom vremena, nakupljanje bakra u vitalnim organima dovodi do razvoja simptoma bolesti jetre, ali i do neuroloških i psihijatrijskih manifestacija bolesti.

Bakar je u organizmu sastojak brojnih enzima koji omogućavaju pravilno funkcioniranje živčanog sustava, sintezu kolagena, melanina, koagulacijskih faktora, sudjeluje kao koenzinm u u antioksidativnim procesima itd. Apsorbira se iz hrane, otprilike 1-2 mg/dan, a potrebe organizma su oko 0,75mg/dan. Višak se izlučuje putem žuči – tvari proizvedene u jetri, a samo mali dio putem bubrega.

Kod osoba s Wilsonovom bolesti, bakar se ne veže pravilno za nosače koji njegov višak mogu prenijeti u žuč, pa se taloži u organima, dominantno u jetri, gdje dovodi do oštećenja. Ako se ne liječi, Wilsonova bolest je smrtonosna. Kada se dijagnosticira rano, Wilsonova bolest se može liječiti, a mnoge osobe s ovim poremećajem žive normalnim životom.

Simptomi

Većina bolesnika s Wilsonovom bolesti dijagnosticira se u dobi od 5-35 godina, iako se bolest može prezentirati i ranije, ali i ostati neotkrivena čak i do 70tih godina života. 

Znakovi i simptomi Wilsonove bolesti, koje je lako zamijeniti za druge bolesti, variraju ovisno o tome koji organi su dominantno pogođeni. Simptomi mogu biti dominantno od strane jetrene bolesti, dominantno neurološki ili dominantno psihijatrijski, ali često je i preklalanje simptoma. 

Simptomi mogu biti:

• nespretnost
• depresija
• psihoza
• teškoće u govoru
• otežano gutanje
• otežano hodanje
• umor, nehotično drhtanje (tremor)
• slinjenje
• lako zadobivanje modrica
• bol u zglobovima
• gubitak apetita
• mučnina
• osip kože
• oticanje ekstremiteta
• žutilo kože i očiju (žutica)
• anemija (hemolitička)

Pojava Kayser-Fleischerovom prstena - žutosmeđeg, granuliranog prstena u oku, odnosno na gornjem dijelu rožnice, jedan je od jasnih znakova Wilsonove bolesti. Češće se nalazi u bolesnika s diominantno neurološkim siptomima, dok jedva 50% bolesnika s jetrenim oblikom bolesti razvije i Kayser- Fleicherov prsten.

Wilsonova bolest – autosomno recesivna nasljedna bolest

Genetska mutacija, koja uzrokuje Wilsonovu bolest, je autosomno recesivna. Mutirani gen je ATP7B na 13. kromososmu. Da bi potomak razvio bolest, mora naslijediti dva mutirana gena, dakle od oba roditelja. Najčešće se prenosi s jedne generacije na drugu, ali moguć je i nastanak novih mutacija.

Ako ste primili samo jedan mutirani gen, nećete razviti bolest, no bit ćete nositelj gena i možete prenijeti gen na svoju djecu u slučaju da i partner ima mutirani gen.

U bolesnika s detektiranom bolesti, uputno je učiniti i testitanje  ( laboratorisjka obrada) potomaka, kako bi se bolest otkrila što ranije i započelo liječenje prije razvoja oštećenja organa.

Dijagnoza

Kako bi se otkrila Wilsonova bolest, laboratorijski testovi su neizostavni, a s obzirom na veliki broj nespecifičnih simptoma, na bolest treba na vrijeme posumnjati. Neke neurološke prezentacije Wilsonove bolesti mogu sličiti na druge neurološke bolesti (npr. Parkonsonovu bolest), pa je ponekad postavljanje ispravne dijagnoze odgođeno.

Za postavljanje dijagnoze potrebno je:

• odrediti koncentraciju bakra u krvi I urinu (skupjanom kroz 24 sata)
• odrediti koncentraciju ceruloplazmina (proteina koji nosi bakar u krvi)
• oftalmološki pregled za otkrivanje Kayser-Fleischerov-og prstena
• biopsiju jetre s određivanjem sadržaja bakra u tkivu

Genetsko testiranje, u dijagnozi Wilsonove bolesti nije nužno. Zbog velikog broja mogućih mutacija, koje se ne mogu sve odrediti u jednom testiranju, negativan genetički test ne isključuje postojanje bolesti.

Liječenje

Wilsonova bolest liječi se lijekovima koji na sebe vežu bakar (kelatori) i omogućuju njegovo izlučivanje iz organizma. To su najčešće d-penicilamin ili trientin, dok cink može biti ili dodatak kelatorioma ili pak izbor liječnja u presimptomartkih bolesnika ili u fazi održavanja liječenja. Odluka o vrsti terapije ovisi o simptomima, duljini trajanja bolesti I laboratorijskim testovima i uvijek mora bit donesena od liječnika s iskustvom u liječenju Wilsonove bolesti.

Terapija je doživotna, a ne treba je prekidati čak niti u vrijeme trudnoće i dojenja, kada je ipak potrebna korekcija doze lijeka.

U bolesnika s razvijenom cirozom jetre i bez dobrog odgovora na terapiju kelatorima, transplantacija je terapijska opcija, kao i kod bolesnika s fulminantnim jetrenim zatajenjem (naglo nastalim, brzo progredirajućim).

Nakon transplantacije, razmatra se prekid terapije s obzirom da je s transplantacijom ispravljen i defect odgovoran za nastanak bolesti. 

Dijetetske poreporuke

Bolesnicima s Wilsonovom bolesti preporuča se ograničavanje unosa bakra putem prehrane, barem tijekom prve godine liječenja, odnosno do postizanja eliminacije viška nakupljenog bakra u organizmu. Nakon toga, uz uvjet stabilnog i kontinuiranog liječenja kelatorima, te oporavka, odnosno povlačenja simptoma bolesti, dijetetske restrilkcije mogu biti reducirane.

Namirnice koje sadrže visoke razine bakra uključuju:

• suplementi i dodaci koji sadrže bakar,
• iznutrice (jetra…)
• sitna plava riba (inćuni, gavuni itd.),
• školjke
• lignje
• gljive
• orašasti plodovi sušeno voće
• čokolada
• suhi grašak, grah i leća,
• avokado,
• mekinje

Ako su kućne instalacije bakrene  ili ako se koristi voda iz bunara, uputno je  testiranje razine bakra u vodi i ovisno o količini bakra, filtracija vode prije upotrebe.

Također, preporuča se pustiti vodu da teče nekoliko trenutaka prije uzimanja vode za konzumaciju ili kuhanje s obzirom na to da voda koja se nalazi u bakrenim cijevima može pokupiti bakrene čestice. Ipak, većinom je razina bakra u vodi normalna.

Dijeta NIKADA nije sama dovoljna terapija za Wilsonovu bolest!!

Zahvaljujemo dr. sc. Ivani Knežević Štromar, dr.med. na recenziji