Virusni hepatitis je grupa zaraznih bolesti koju uzrokuju virusi hepatitisa A, B, C, D i E. Uzročnici uzrokuju virusnu upalu jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja njezinih stanica. Javljaju se svuda u svijetu, ali je pojavnost vrlo različita među područjima. Može biti kratkotrajan (akutni) i dugotrajan (kronični). Hepatitis B i C još se nazivaju i “tihi ubojica” jer zaražene osobe često imaju vrlo blage, neprepoznatljive simptome, ili ih uopće nemaju, a bolest može prijeći u kronični oblik s ozbiljnim komplikacijama i posljedičnim razvojem ciroze i karcinoma jetre.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), u svijetu od kroničnog hepatitisa B ili C boluje oko 325 milijuna ljudi: 257 milijuna ljudi od kroničnog hepatitisa B, od čega 13 milijuna u Europi, i 71 milijun od kroničnog hepatitisa C, od čega 15 milijuna u Europi. Od posljedica virusnih hepatitisa godišnje umire više od 1,3 milijuna svjetske populacije – što je jednako kao i broj smrti od bolesti poput HIV/AIDS-a, tuberkuloze ili malarije. Kronični hepatitis C i B glavni su uzrok nastanka ciroze i raka jetre te najčešći razlog za transplantaciju jetre u Europi. Stoga su virusni hepatitisi, posebno hepatitis B i C, još uvijek globalni javnozdravstveni izazov.

Zahvaljujući cijepljenju, globalno se broj djece oboljele od kroničnog hepatitisa B značajno smanjio (s 4.7% na 1.3% u 2015. godini), prevenirajući svake godine oko 4,5 milijuna hepatitisa B kod djece. Međutim, nove infekcije se i dalje pojavljuju, uglavnom virusa hepatitisa C. Oko 1,8 milijuna ljudi svake godine oboli od hepatitisa C, uglavnom kao posljedica injektiranja droga ili zaraze u zdravstvenim ustanovama u nekim zemljama.

Primjena danas dostupnih mjera prevencije, dijagnostike i liječenja hepatitisa B i C usmjerena je na postizanje eliminacije virusnih hepatitisa u budućnosti, sukladno ciljevima Globalne zdravstvene strategije o virusnim hepatitisima 2016.–2021. SZO-a i UN Globalnim ciljevima održivog razvoja, a to su smanjenje novozaraženih u svijetu za 90 %, smanjenje smrtnosti za 65 % te 80 % povećanje stope liječenja do 2030. godine. Prevencija i kontrola hepatitisa B je i jedan od ciljeva Europskog akcijskog plana cijepljenja (engl. European Vaccine Action Plan 2015.-2020., EVAP).

Svjetski dan svjesnosti o virusnim hepatitisima obilježava se od 2011. godine, na inicijativu SZO-a, a datum 28.7. odabran je u čast rođendana dr. Baruch S. Blumberga, američkog liječnika i znanstvenika, zaslužnog za otkriće virusa hepatitisa B i razvoj dijagnostičkih testova i cjepiva protiv ove bolesti, za što je 1976. godine dobio Nobelovu nagradu.

Uz dostupno cjepivo protiv hepatitisa B te nove učinkovite lijekove kojima se može uspješno izliječiti hepatitis C, kao i druge djelotvorne intervencije sprječavanja i kontrole poput edukacije i informiranja o rizicima i zaštiti, razvoja probirnih testova, unapređenja dostupnosti liječenja i razvoj novih terapijskih rješenja, osiguranja kvalitete krvi i krvnih pripravaka, prevencije ovisnosti o drogama i programa smanjenja štete, eliminacija hepatitisa B i C postaje realnost.

No, unatoč brojnim uspjesima u prevenciji i liječenju virusnih hepatitisa, u svijetu postoje i brojni izazovi u području finacijske održivosti, kvalitete epidemioloških podataka, pravovremenog dijagnosticiranja i uključivanja oboljelih u liječenje, koje nije jednako dostupno u svim zemljama, te primjene inovacija za ubrzanje dostizanja globalnih ciljeva.

Epidemiologija: Hrvatska je zemlja s niskom prevalencijom hepatitisa B i C u općoj populaciji. Procjenjuje se da je prevalencija hepatitisa B i hepatitisa C u općoj populaciji Hrvatske manja od 1 %, no neke skupine građana imaju višu prevalenciju nego u općoj populaciji. Seroprevalencija biljega hepatitisa među osobama koje injektiraju droge prema različitim istraživanjima kreće se od 30 do 65%, a hepatitisa B oko 3%.

Prema podacima epidemioloških istraživanja procjenjuje se da oko 25.000 osoba ima kroničnu HBV infekciju, a oko 40.000 osoba je pozitivno na protutijela hepatitisa C. Prema podacima registra zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u zadnjih pet godina prosječno se bilježi dvjestotinjak prijava novootkrivenih slučajeva hepatitisa C te stotinjak prijava novootkrivenih slučajeva hepatitisa B.

Hepatitis A je praktički blizu eliminacije zahvaljujući poboljšanim životnim i higijenskim uvjetima, hepatitis D (zaraza koja nastaje uz hepatitis B) se ne javlja, a hepatitis E tek sporadično.

Liječenje: Hrvatska ima dobru medicinsku skrb za oboljele od virusnih hepatitisa.

Liječenje infekcije HCV-om i HBV-om u Hrvatskoj je oduvijek pratilo suvremene trendove i smjernice, te je bolesnicima s infekcjiom HCV-om i HBV-om dostupna sva suvremena terapija kao i u ostalim zemljama članicama EU.

U početku se liječenje hepatitisa C provodilo konvencionalnim interferonom, a od 2003. novijim lijekovima (pegilirani alfa interferon). Danas su za liječenje infekcije HCV-om u primjeni najnoviji lijekovi - direktno djelujući antivirusni lijekovi (DAA), koji su od 2015. godine na listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), i kojima je moguće hepatitis C uspješno izliječiti. Postupak liječenja definiran je Smjernicama za liječenje infekcije HCV-om koje donosi Referentni centar za dijagnostiku i liječenje virusnih hepatitisa Ministarstva zdravstva RH pri Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, a koje su u skladu sa zaključcima konsenzus grupe za liječenje infekcije HCV-om i preporukama europskih smjernica za liječenje infekcije HCV-om (EASL) i Svjetske zdravstvene zajednice (SZO). U počecima primjene interferonske terapije i DAA lijekova, u Hrvatskoj je kao i u većini zemalja istog ekonomskog i zdravstvenog standarda bilo potrebno definirati prioritete u liječenju, pa su prvo liječeni bolesnici s najtežim oblicima bolesti, koji su bili i u najvećoj potrebi za terapijom. No paralelno s liječenjem bolesnika s najtežimi stadijima bolesti, provedene su aktivnosti za povećanje dostupnosti liječenja i ostalim bolesnicima u ranijim stadijima bolesti. Stoga, iako je u počecima liječenja infekcije HCV-om bilo određenih izazova s aspekta dostupnosti liječenja (broj pacijenata kojim je odobreno liječenje, prioriteti u liječenju, problem daljnjeg liječenja neuspješno liječenih pacijenata s kroničnim hepatitisom C), danas je situacija puno bolja. Danas se liječe bolesnici i u ranim stadijima kronične infekcije HCV-om, a vrijeme čekanja je približno jednako kao i u drugim europskim zdravstvenim sustavima.

Infekcija HBV-om se za sada ne može izliječiti, nego zaliječiti, jer antiviralni lijekovi uglavnom dovode do sprječavanja umnažanja virusa. Velikim dijelom je to zato što je hepatitis B vrlo kompleksan virus koji je različit od HCV-a. Jednom kad se započne liječenje antiviralnim lijekovima, ono je često doživotno. No, iako danas infekciju HBV-om ne možemo izliječiti, primjena lijekova može značajno smanjiti rizik pojave komplikacija bolesti. Također, za infekciju HBV-om postoji djelotvorno cjepivo. Cijepljenje protiv hepatitisa B je dio rutinskog programa cijepljenja u dječjoj dobi, a također cijepljenje je omogućeno i svim osobama u riziku za stjecanje infekcije koje nisu cijepljene. Primjena cjepiva najviše je pridonijela smanjenju broja oboljelih od hepatitisa B.

Prevencija: Do sada je u Hrvatskoj već puno toga napravljeno u području prevencije i kontrole virusnih hepatitisa:

• Rezolucija o borbi protiv virusnih hepatitis usvojena je 2009. od Hrvatskog sabora.
• Tijekom 2012. počelo se s inicijativom za izradu nacrta nacionalne strategije koja je uključivala sudjelovanje relevantnih dionika ukljjučujući organizacije civilnog društva i interdisciplinarnu suradnju stručnjaka.
• U 2013. održana je 3. Nacionalna konsenzus konferencija kao nastavak aktivnosti pripreme nacrta Nacionalne strategije i Akcijskog plana za prevenciju i kontrolu virusnih hepatitisa.
• Krajem 2018. osnovana je radna skupina za izradu nacrta Akcijskog plana za prevenciju i kontrolu virusnih hepatitis.
• Polovinom 2019. izrađen je Nacrt Akcijskog plana za prevenciju i kontrolu virusnih hepatitis, koji je trenutno u postupku usvajanja u Ministarstvu zdravstva.

Polazišta Akcijskog programa i aktivnosti prevencije virusnih hepatitisa u Hrvatskoj u skladu su s relevantnim međunarodnim i nacionalnim dokumentima (strategijom i akcijskim programima SZO-a i Europskog centra za sprečavanje i kontrolu zaraznih bolesti (ECDC), ciljevima održivog razvoja (SDGs) Ujedinjenih naroda, te Nacionalnom strategijom zdravstva Republike Hrvatske 2012.-2020., Strateškim planom razvoja javnog zdravstva i drugim dokumentima.

Bitna područja za prevenciju i kontrolu virusnih hepatitisa na kojima treba zajednički i s multidisciplinarnim pristupom raditi uključuju poboljšanje edukacije javnosti i stručnjaka o rizicima i načinima zaštite od hepatitis B i C, poboljšanje epidemioloških podataka, poboljšanje ranog otkrivanja bolesti i pravovremeno liječenje. S obzirom da se simptomi hepatitisa C često ne pojavljuju, a ako se pojave veoma su blagi, uglavnom se bolest otkriva pri rutinskoj kontroli krvi ili u kasnijim stadijima bolesti. Stoga treba povećati broj testiranja za osobe koje imaju pokazatelje većeg rizika za infekciju ili znakove oštećenja jetre. Također, treba nastaviti i održavati razinu provedbe mjera za prevenciju i kontrolu virusnih hepatitisa - u cijepljenja protiv hepatitisa B uz visoke cijepne obuhvate, osiguranje kvalitete krvi i krvnih pripravaka, sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija, prevencije hepatitisa u populaciji korisnika droga (programi smanjenja štete).

Za postizanje globalnih ciljeva eliminacije virusnog hepatitisa C, najveći napor potreno je uložiti u probirno testiranje većeg broja osoba koje su u većem riziku za zarazu i dijagnosticiranje svih inficiranih stanovnika Hrvatske, te uključivanje u liječenje svih dijagnosticiranih osoba, što je i navedeno kao jedan od ciljeva u nacionalnom planu za prevenciju i kontrolu virusnih hepatitisa.

Uz dostupnost suvremenog liječenja i provedbom svih mjera prevencije i kontrole te poboljšanjem prioritetnih aktivnosti, zajedničkim djelovanjem i interdisciplinarnim pristupom zdravstvenih radnika, drugih stručnjaka, udruga pacijenata i organizacija civilnog društva, zdravstvene administracije, nositelje zdravstvenog osiguranja, medija, zajednice i društva u cjeline. Hrvatska ima veliku mogućnost uklopiti se u realizaciju ciljeva Svjetske zdravstvene organizacije.