Sada je moguće proučavati nuspojave liječenja hepatitisa C u laboratoriju

Zahvaljujući istraživačkom timu predvođenom Craig Cameron, Paul Berg profesor biokemije i molekularne biologije sa Penn State Univerziteta, ozbiljne nuspojave određenih lijekova za hepatitis C sada se mogu replicirati i promatrati u Petrijevoj posudi i epruvetama. „Nova metoda ne samo što će nam pomoći u razumijevanju nedavnih neuspjeha antivirusnih lijekova za hepatitis C kod nekih pacijenata u kliničkim pokusima nego nam također može pomoći u identificiranju lijekova koji uklanjaju sve ozbiljne nuspojave,“ izjavio je Cameron. Otkrića ovog tima objavljena u zadnjem broju žurnala PLOS Pathogens, mogu pomoći u traženju puta razvitka sigurnijih i učinkovitijih lijekova za hepatitis C kao i ostalih patogena kao što su SARS i virus Zapadnog Nila.

Prvi autor, Jamie Arnold, viši znanstveni suradnik u Cameronovom laboratoriju u Penn State objasnio je kako je virus hepatitisa C (HCV) koji utječe na više od 170,000,000 ljudi širom svijeta vodeći uzročnik jetrenih oboljenja te iako su antivirusni tretmani učinkoviti kod puno pacijenata oni uzrokuju ozbiljne nuspojave kod ostalih. „Puno antivirusnih lijekova za liječenje HCV su kemijski analozi za komponente RNA koji se koriste za sastavljanje novih kopija virusnog genoma omogućujući mu replikaciju,“ izjavio je. „ovi lijekovi su dovoljno blizu virusnim prirodnim sastavnim dijelovima pa se uključuju u virusni genom. Ali su oni također različiti na način koji dovodi do nekompletne replikacije virusa. Problem je u tome što lijekovi ne samo oponašaju genetski materijal virusa nego također genetski materijal pacijenata. U isto vrijem dok lijek uzrokuje štetu virusu, on također može utjecati na zdravo tkivo kod pacijenata.

Metoda koja otkriva ove ozbiljne nuspojave u sigurnom okruženju laboratorija nego li u kliničkim pokusima gdje pacijenti mogu biti u riziku je razvijena od strane istraživačkog tima koji uključuje Cameron: Arnold; Suresh Sharma, viši znanstveni suradnik u Cameron laboratoriju; ostale znanstvenike sa Penn State i istraživače sa ostalih akademskih, vladinih i korporacijskih laboratorija. „Uzeli smo anti-HCV lijekove te u Petrijevoj posudi i epruvetama smo pokazali kako ovi lijekovi utječu na funkcije unutar stanične mitohondrije,“ objasnio je Cameron. „Stanična mitohondrija – mala struktura poznata kao električna centrala za stanice koja je odgovorna za pravljenje energije poznata kao ATP – je zahvaćena ovim sastojcima te je vjerojatno glavni razlog zbog kojeg vidimo ozbiljne nuspojave.“ Cameron je zabilježio kako znanstvenici već neko vrijem znaju da određene osobe imaju „bolesne“ mitohondrije. Takve osobe su osjetljivije na mitohondrijalne nuspojave antivirusnih lijekova.

„Znamo kako antivirusni lijekovi uključujući one za liječenje HCV utječu čak i na zdrave mitohondrije usporavajući izlaz ATP,“ dodao je Arnold. „Dok će osoba sa normalnom mitohondrijom doživjeti neke ATP i mitohondrijalne efekte, osoba koja ima predispozicije za mitohondrijalnu disfunkciju će biti gurnuta preko praga `nedovoljne stanične energije` sa antivirusnim lijekom. Mitohondrija te osobe neće to moći izdržati.“

Arnold je objasnio kako je jedan od problema u kliničkim pokusima taj da se lijek može pokazati izuzetno učinkovit ali čak i ako mali postotak pacijenata ima nuspojave, Američka Agencija za Hranu i Lijekove (FDA) ima obavezu pauzirati testiranje ili čak zaustaviti testiranje. Ova mogućnost čini farmaceutske kompanije nevoljnim za investiranje novca u pokuse lijekova nakon što su primijećene ozbiljne nuspojave čak i ako bi lijek mogao pomoći milionima ljudi. Istraživači se nadaju kako će njihova metoda s vremenom postati dio predkliničkog razvojnog procesa za ovu klasu antivirusnih lijekova. „Ako možemo kako će u laboratoriju lijek uzrokovati nuspojave, onda ovi sastojci ulaziti u duge i skupe kliničke pokuse i prouzročiti štete pacijentima“ izjavio je. „Što više, kompanija koja proizvodi lijek može pametnije i pažljivije investirati više novca u istraživanje lijeka što će dovesti do sigurnijeg i efikasnijeg proizvoda. Nadalje, dodatna investiranje od strane farmaceutskih kompanija će naposlijetku pomoći pacijentima zbog toga što će se sredstva potrošiti u razvoj lijekova koji ne samo što će djelovati nego će i biti sigurni za sve pacijente.“

Cameron je nadodao kako će idući korak za njegov tim biti identifikacija gena koja čini da neke osobe imaju lošiji odgovor na određene antivirusne tretmane. „Uzimanjem uzorka krvi od različitih pacijenata i upotrebom nove metode za testiranje toksičnosti u različitim uzorcima, nadamo se da ćemo otkriti koje osobe će imati dobar odgovor koje će imati mitohondrijske reakcije na osnovi njihovih genetskog profila,“ izjavio je. „U stvari, nadamo se da ćemo koristiti ovu metodu kao korak naprijed u personalizaciji lijeka, otvarajući vrata pred-testiranju pacijenata tako da oni sa mitohondrijalnim oboljenjima mogu biti liječeni sa drugačijim režimima od samog početka.“

Članovi tima se također nadaju kako će njihova metoda biti sredstvo za studiranje toksičnosti i nuspojava kod ostalih oboljenja. „Specifično naša tehnologija će označiti toksičnost određene klase sastojaka koji ometaju virusnu RNA sintezu,“ izjavio je Cameron. „Iako se ova klasa sastojaka trenutno razvija za liječenje HCV, veliki omjer ostalih RNA virusa uključujući virus Zapadnog Nila, Denga virus, SARS koronavirus te možda čak Ebola virus bi se također mogli liječiti upotrebom ove kase sastojaka.“

LINK