Postoji li progresija bolesti kod pacijenata koji su pozitivni na hepatitis C antitijela i koji imaju negativni hepatitis C RNA serumski nalaz?

U ovoj studiji pacijenti koji su anti-HCV pozitivni i HCV RNA serum-negativni te imaju normalni nivo alanin aminotransferaza sugerira kako neki od ovih pacijenata mogu imati kontinuirani niski stupanj replikacije HCV oboljenja zasnovano na upalnim infiltratima unutar jetre.

Za vrijeme produženog praćenja ovih pacijenata, 9 od 72 su postali HCV RNA pozitivni. U pet slučajeva, rezultati su bili pozitivni u samo jednoj prigodi te je sugerirano kako ovi nalazi mogu predstavljati lažno-pozitivnu reakciju. Ipak, četiri pacijenta su bila konstantno pozitivna na HCV RNA i to je sugeriralo da se njihovo oboljenje možda reaktiviralo što pridonosi dokazu da je kod nekih od ovih pacijenata u tijeku HCV replikacija u jetri.

Slijedeća točka je da je u ovoj grupi pacijenata 92% imalo prisutne upalne infiltrate, a 82% je nakon biopsije jetre imalo dokaz o fibrozi. Zbog toga što je rezultat jedne biopsije jetre bio prijavljen kod ovih pacijenata, ovi nalazi postavljaju pitanje jesu li su ove histološke promjene bile stalne, regresivne ili progresivne. Moguće je kako je prethodno izlaganje HCV infekciji bilo povezano sa hepatičnim oštećenjem i formiranjem fibroze te kako su ove histološke promjene u biti bile regresija u vrijeme kada je rađena biopsija.

Hoće li ovi pacijenti histološki napredovati i hoće li imati tekuću fibrozu i mogući razvoj ciroze i hepatocelularnog karcinoma, ili će ovi histološki rezultati nazadovati s vremenom i hoće li imunološki odgovor s vremenom dovesti do kompletnog odstranjivanja virusa iz jetre? Iskustva iz medicinske prošlosti daju naslutiti kako vjerojatno postoji širok spektar odgovora.. Autori su već izvijestili kako je 7.5% pacijenata u ovoj grupi imalo kompletnu normalnu histologiju. U prošlosti je vremenska linija u odnosu na odstranjivanje HCV RNA iz seruma nakon tretmana sa interferonom bila opsežno istraživana. Slična procjena i vremenska linija odstranjivanja virusa iz hepatičnog tkiva do danas nije provedena. Rijetkost reaktivacije HCV usprkos korištenju imunosupresiva ili citolitičke terapije, posebno u kontekstu transplantacije, sugeriraju kako je virusna replikacija kontrolirana kod pojedinaca sa HCV pozitivnim antitijelima i HCV RNA negativnim nalazima. Kao zaključak, biti će potrebno dugotrajno praćenje prijavljenih grupa pacijenata kako bi se utvrdio koji je dugoročni učinak ovih kliničkih i histoloških nalaza. Ponovljena biopsija 3 do 5 godina nakon osnovne biopsije će dati važne daljnje informacije u vezi prirodne povijesti oboljenja kod ovih pacijenata.

Ostaje nejasno jeli spontano uklanjanje hepatitis C virusa (HCV) iz seruma HCV inficiranih pacijenata povezano sa kompletnom reanimacijom HCV virusa iz hepatičnog tkiva ili mali nivo virusne replikacije može opstati kod nekih pacijenata, ali je kontroliran specifičnim staničnim i humoralnim imunološkim odgovorom. U prošlosti rađene studije su prijavile ustrajnost specifičnih HCV antitijela do dva desetljeća nakon spontanog nestanka HCV infekcije i to sugerira kako postoji kontinuirana stimulacija antitijela od strane HCV antigena ili mimike HCV antigena. Daljnja podrška malom nivou virusne replikacije kod ovih pacijenata dolazi iz izvještaja koji prikazuju prisustvo HCV RNA unutar hepatičnog tkiva zdravih HCV RNA serumsko-negativnih pacijenata koji su imali normalni nivo aminotransferaza. Svi ovi nalazi podržavaju hipotezu kako se kronična nisko replicirajuća HCV virusna replikacija može dogoditi te kako je vjerojatno povezana sa kontinuiranim izlaganjem HCV antigena i odgovoru antitijela.

S druge strane, pokazano je kako je nivo HCV RNA do 10 puta veći unutar jetrenog tkiva u usporedbi sa serumom. Uistinu, pacijenti koji su bili liječeni terapijom sa interferonom i ribavirinom i postigli stalni virološki odgovor su imali nedetektabilnu HCV RNA u jetri korespondirajući sa negativnim serumskim nivoom RNA. U jednom izvještaju od 400 pacijenata koji su postigli stalni virološki odgovor na terapiju interferonom, 98% je imalo nedetektabiln HCV RNA u jetri. Zaključci ove studije su bili kako hepatični HCV RNA nivoi odražavaju serumski HCV RNA nivo i kako općenito kod pacijenata u kojih je nestao HCV RNA iz seruma, također je došlo do nestanka HCV RNA iz jetre.

Originalni članak možete pročitati ovdje