Oštećenje jetre povezano sa acetaminofenom može biti spriječeno sa običnom biljnom medicinom
Objavljeno
24 November, 2009.
u
Iz svijeta
Prema studiji istraživača iz „Stanford University School of Medicine“, poznato je kako istočni medicinski dodaci mogu pomoći u izbjegavanju najčešćeg uzroka transplantacije jetre. Ova otkrića dolaze kao iznenađenje znanstvenicima koji koriste brojne napredne genetske i genomske tehnike kod miševa kako bi identificirali molekularne putove koji se suprotstavljaju toksičnosti acetoaminifena koja dovodi do zatajenja jetre.
„Nisam ništa znao o supstanci koja je bila potrebna za funkciju putova pa sam morao istražiti,“ izjavio je Gary Peltz, profesor anesteziologije. „Moje postdoktorske kolege, čiji roditelji i ostali članovi familije u Aziji su uzimali ovaj sastojak u obliku dodatak, počeli su se smijati. Odmah su ga prepoznali.“
Ova molekula je bila S-metilmetionin, koja je bila prodavana u biljnoj medicini kao vitamin U za liječenje probavnog sistema. Visoko je zastupljena u puno biljaka uključujući kupus i pšenica i rutinski se svakodnevno konzumira. Slučajno, dr. Garnett Cheney u Stanford Univerzitetu je izveo seriju studija 1950-ih godina u kojima je koristio ovaj sastojak za liječenje peptičnog čira.
Peltz je stariji autor ovog istraživanja koji će biti objavljen u Genome Research. Eksperiment je proveden u Peltzovom laboratoriju gdje je Peltz radio prije dolaska u Stanford. On je nastavio istraživanje u Stanfordu. Prvi autor istraživanja, dr. Hong-Hsing Liu je sada postdoktorski znanstvenik u Leltzovom laboratoriju u Stanfordu.
Acetoaminofen je ublaživač boli prisutan u puno lijekova koji se daju bez recepta za prehladu i gripu. U tijelu se razgrađuje ili metabolizira u nusproizvode od kojih jedan može biti vrlo toksičan za jetru. Pri normalnim terapijskim nivoima ovaj nusproizvod se lako deaktivira kada se veže za prirodno pojavljujuće zaštitne molekule zvane glutatione. Ali ljudsko tijelo ima ograničen kapacitet spremanja glutationa i lako se potroši kada se preporučena doza acetoaminofena prekorači.
Nažalost, prevladavanje acetoaminofena čini ga jednostavnim za prekoračenje preporučenih doza što se može dogoditi češćim doziranjem nego li što je indicirano ili kombiniranjem dva ili više proizvoda koja sadrže acetoaminofen. Ipak, ozbiljno oštećenje jetre se može dogoditi čak i pri dva ili tri puta većoj dozi nego li što je preporučena (maksimalna doza za odrasle osobe je 4 grama dnevno; toksični dnevni nivo varira od 7 do 10 grama).
„To je veliki javno-zdravstveni problem,“ izjavio je Peltz. „Posebno je teško za roditelje koji ne shvaćaju kako se acetoaminofen nalazi u toliko puno pedijatrijskih lijekova.“ Predoziranje acetoaminofenom je najčešći uzrok transplantacije jetre u SAD. Jedini efikasan protulijek je neugodan sastojak zvan NAC koji može izazvati mučninu i povraćanje i mora biti primijenjen što je prije moguće nakon predoziranja.
Peltz i njegove kolege su koristili 16 uzgojenih vrsta laboratorijskih miševa za svoje istraživanje. Većina vrsta je podložna acitoaminofenskoj toksičnosti ali je jedna otporna. Usporedili su kako se lijek metabolizira od strane različitih vrsta i pogledali varijacije u ekspresiji gena i promjenama u unutarnjem metabolitu u odgovoru na primjenu acetaminofena. Identificirali su 224 genska kandidata što bi moglo objasniti mogućnost otporne vrste da spriječi oštećenje jetre te onda upotrijebili kompjutersku bazu podataka kako bi identificirali one uključene u metaboliziranje acetoaminifenskih opasnih nusproizvoda.
Jedan enzim nazvan Bhmt2 je ispunio kriterij: Pomogao je generirati više glutationa a njegova je sekvenca varirala između otpornih i neotpornih vrsta miševa.
„Primjenom SMM koji se može pronaći u svakom lišću biljke i povrća bili smo u mogućnosti spriječiti puno toksičnih učinaka lijeka,“ izjavio je Peltz. On i njegove kolege sada rade u pripremi kliničkog pokusa u Stanfordu kako bi vidjeli da li će imati sličan učinak na ljude. U međuvremenu je upozorio na oprez u pretpostavci kako će samostalno doziranje sa SMM zaštititi od predoziranja acetoaminofenom.
„Postoji više putova uključenih u metabolizam ovog lijeka a genetska podloga svakog pojedinca je strahovito varijabilna. Ovo je samo jedan dio slagalice; još uvijek nemamo potpuni odgovor,“ izjavio je Peltz. Ipak, naredne studije su obečavajuće. Peltz predviđa mogućnost ko-formuliranih lijekova koji sadrže acetoaminofen i SMM ili uporabu SMM kao rutinske nadopune prehrani.
Izvor: LINK