Dobra vijest i loša vijest za oboljenje masnih jetara i dijabetes

Istraživački tim predvođen dr.med. Mitchell Lazar, direktorom Instituta za Dijabetes, Pretilost i Metabolizam pri Perelman medicinskoj školi su objavili u Nature Medicine kako su miševi kod kojih je enzim zvan histon deacetilaze 3 (HDAC3) imali masna jetra ali nizak nivo šećera u krvi te su zbog toga bili zaštićeni od netolerancije na glukozu i inzulinske otpornosti, simbola za dijabetes.

Inzulinska otpornost se dešava kada tijelo slabo smanjuje nivo šećera u krvi. Uobičajeno, pacijenti sa pretilošću i dijabetesom tip 2 imaju masna jetra a dogma je u ovom području, izjavio je Lazar, kako masna jetra pridonosi inzulinskoj otpornosti i dijabetesu u opasnom ciklusu. Ovi dokazi su „jasan protuprimjer ovom razmišljanju“, izjavio je.

Istraživači su primijetili kako ekstra masnoća u jetrima nije uzrokovala inzulinsku otpornost zbog toga što je bila izdvojena u male kapljice masnoće unutar pojedinih jetrenih stanica, obložena specifičnim proteinom. Metabolizam koji bi inače bio korišten od strane tijela za proizvodnju glukoze je bio preusmjeren na proizvodnju masnoće što je dovelo do smanjenja glukoze u krvotoku. Prednost manjeg nivoa šećera u krvi je narušena prekomjernom masnoćom u jetrima što može dovesti do posebnog problema uključujući zatajenje jetara.

Stanice jetara koje su bile podvrgnute visoko masnoj dijeti kod divljih miševa su bile karakterizirane velikim kapljicama masnoće ali određeni HDAC3 miševi na visoko masnoj dijeti su bili karakterizirani manjim kapljicama masnoće čak i kada je ukupni sadržaj masnoće povećan u odnosu na divlje miševe.

Zbog čega bi tijelo uopće imalo ovaj proces preusmjeravanja? U cilju pronalaženja odgovora tim je istražio cirkadijanski ritam kod noćnih miševa. Tijekom dnevne neaktivnosti, HDAC3 miševi su imali gensku migraciju koja je isključila sintezu masnoća. Ovo omogućava metabolitima proizvodnju glukoze koja hrani tijelo koje spava. Kada dođe do buđenja tijekom noći, tijelo miša uključi metabolički prekidač anticipirajući unos hrane te uključi sintezu masnoće zbog uskladištenja energije. Ciklus uključivanja i isključivanja HDAC3 je direktno reguliran unutrašnjim cirkadijanskim satom te dolazi do raspada sistema kada he HDAC3 uništen.

Ova otkrića sugeriraju kako razvrstavanje masnoća u jetrima u više manjih, obloženih kapljica pomaže u reguliranju inzulinske otpornosti u tijelu. A otkrića su učvrstila činjenicu kako je HDAC3 ključni kod integracije signala od unutrašnjeg tjelesnog sata koji koordinira metabolizam, posebno u jetrima, zabilježio je dr. Zheng Sun.

Ova otkrića pokazuju kako masnoća sama po sebi nije uvijek loša. „Vrlo je važno kako se postupa sa masnoćom i kako se skladišti,“ zabilježio je Lazar. „To također naglašava važnost usklađivanja sa unutrašnjim cirkadijanskim satom. Na primjer, zbog toga što naše tijelo ne očekuje hranu po noći te se sprema za generiranje više glukoze, noćno konzumiranje hrane može dovesti do povećanja šećera u krvi a to može doprinijeti dijabetesu.“




LINK