DNA test za hepatitis B može pronaći infekciju kod davatelja krvi
Objavljeno
01 February, 2011.
u
Iz svijeta
Istraživači su izjavili kako testiranje nukleinskom kiselinom na virus hepatitisa B (HBV) kod davatelja krvi može otkriti potencijalnu infekciju za vrijeme transfuzije.
Prema izjavama dr.sc. Susan Stramer iz Američkog crvenog križa i njenih kolega, a što je objavljeno 20 siječnja 2012. u izdanju New England Journal of Medicine, testiranje je otkrilo devet slučajeva virusa kod 3.7 milijuna davatelja – više nego trostruko očekivani omjer kod ove populacije.
Napisali su kako je „ova studija pokazala omjer HBV infekcije koji je veći od očekivanog s upotrebom testova trostruke nukleinske kiseline kod davatelja koji su bili cijepljeni protiv HBV a koji nisu bili identificirani rutinskim testiranjem.“
Ipak, napomenuli su kako su akutne infekcije brzo razriješene te je njihova klinička značajnost u značaju prijenosa potencijalno nejasna.
Hepatitis B screening in donors currently tests for disease-specific surface antigen (HBsAg) or for antibodies against hepatitis B core antigen (anti-HBc).
Testiranjem na hepatitis B kod davatelja krvi, krv se testira na specifični površinski antigen (HBsAg) ili na antitijela hepatitis B core antigena (anti-HBc).
Ali ipak nisu identificirani svi davatelji koji imaju hepatitis B DNA za vrijeme perioda prije serokonverzije.
Zbog toga su istraživači hipotetizirali kako je kombinacija testiranja nukleinskom kiselinom za hepatitis B i C kao i za HIB u jednoj trostrukoj analizi može pružiti dodatnu sigurnost.
Izveli su testiranje nukleinskom kiselinom na 3.7 milijuna donacija krvi te izvršili daljnje procjene za hepatitis B DNA pozitivne uzorke koji su bili negativni na HBsAg i anti-HBc.
Otkrili su devet davatelja koji su imali hepatitis B DNA koji su prenijeli na sveukupni omjer od jedan na 410 540 davatelja – puno više od dva do četiri očekivanih prema baznom modelu studija, izjavili su istraživači.
Šest uzoraka je došlo od davatelja koji su primili cjepivo za hepatitis B te su imali subkliničku infekciju koja se razvila i razriješila.
Istražitelji su izjavili kako je krv davatelja s akutnom infekcijom u među-periodu vjerojatno visoko infektivna za primatelje transfuzije iako je značaj infekcije kod cijepljenih davatelja manje jasan.
„Ove akutne HBV infekcije se brzo razrješuju i nemaju dosljednog značaja ali njihov potencijal za prijenos ostaje nerazjašnjen,“ izjavili su.
Tri pacijenta koja nisu bila cijepljena niti su imali pozitivan test nukleinske kiseline na hepatitis B, imali su akutnu infekciju sa podgenotipom A2 koji je najučestaliji genotip u SAD.
S druge strane, samo je jedan od šest cijepljenih davatelja bio inficiran s podvrstom A2. Ostali su imali ne-A2 vrste.
Istraživači su izjavili kako otkrića „naglašavaju zaštitni učinak cjepiva zbog toga što su primijećene infekcije bile kratkotrajne, oslabljene te bez učinka na funkciju jetre,“ ali je zabilježeno kako je manje učinkovito za ne-A2 infekcije.
Sveukupno, dogodila su se samo dva slučaja oštećenja jetre među ovih devet hepatitis B DNA pozitivnih pacijenata a bili su od necijepljenih davatelja.
Uzrok infekcije kod četiri DNA pozitivna davatelja, istraživači su pripisali njihovim kronično inficiranim seksualnim partnerima.
Zabilježili su kako je rijetka detekcija infekcije preko transfuzije prepisana niskoj rentabilnosti testiranja nukleinskom kiselinom. Ipak, u uzorku su otkrili 75 reaktivnih testova s nukleinskim kiselinama u seronegativnim uzorcima krvi, 25 je bilo potvrđeno pozitivno ili za hepatitis B, hepatitis C ili HIV.
Zbog toga su pozvali na razvoj novih testova kako bi se zaobišli visoki troškovi uvođenja novih testova za davatelje te zaključili kako njihova otkrića „mogu biti relevantna za odluke o potrebama implementacije praćenja HBV DNA među davateljima krvi.“
LINK